Svjetski dan štednje obilježava se svake godine 31. oktobra u spomen na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan 1924. u Milanu u povijesnome sjedištu banke Cassa di Risparmio delle Province Lombarde. 

Profesor Filippo Ravizza, koji je kasnije bio i ravnatelj Instituta za međunarodne štedionice  posljednji je dan spomenutoga kongresa proglasio Svjetskim danom štednje. Taj dan posvećen je promicanju i jačanju svijesti javnosti o važnosti štednje za suvremenu ekonomiju i osobne potrebe svakog pojedinca.

Prvi međunarodni kongres štedioničara, Milano, listopad 1924

U Milanu je od 26. do 31. listopada 1924. održan Prvi međunarodni kongres štedioničara, tijekom kojega su predstavnici mnogih svjetskih štednih ustanova pokušali pronaći izlaz iz krize prouzročene Prvim svjetskim ratom. Sudionici kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva te je ustanovljen i Svjetski dan štednje kao prilog borbi protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 predstavnika oko 100 milijuna štediša iz 27 država svijeta. Svojevrsni moto Svjetskoga dana štednje izražen je Drugoj rezoluciji kongresa:

 „Nije to dan za odmor:  treba biti dan rada i poduzetništva nadahnut idealom štednje s namjerom promicanja njegovih načela primjerom, riječju i zornim prikazom.”

Države koje su pokrenule proglašenje Svjetskoga dana štednje bile su Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Bugarska, Čehoslovačka, Čile, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Japan, Jugoslavija, Latvija, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, SAD, Švedska, Švicarska, Španjolska, Urugvaj i Velika Britanija, a pozivnice za kongres bile su – među ostalima – upućene i predstavnicima Cipra, Estonije, Irske, Norveške i Portugala.

Svjetski je dan štednje najpopularniji bio u razdoblju od 1955. do 1970. godine, jer se tada vrlo intezivno slavio diljem svijeta. U Austriji je svojedobno objavljivan i časopis za mlade štediše u nakladi od 400 000 primjeraka.