Učeći o kamatnom računu na časovima matematike, deset učenica Srednje ekonomske škole, Sarajevo je odlučilo da kreira eKnjigu o štednji. Samostalno su istraživale, čitale i proučavale taj temeljni pojam u ekonomiji sa željom da saznaju više o stvarima koje će ih dočekati na fakultetu.
kao AJKUNIĆ AMINA
"Ne treba ići kroz život već rasti kroz život."
Štednja
ŠTEDNJA
Štednja je čuvanje materijalnih dobara ili novca. Provodi se odgađanjem odnosno ograničavanjem potrošnje za određeno vrijeme ili tako što se čuvaju dobra od beskorisnog ili društveno manje korisnog trošenja u odnosu na druge potrebe. Veliko ekonomsko značenje ima štednja sredstava za rad, predmeta rada i radne snage.
Razlikujemo materijalnu, novčanu, individualnu, kolektivnu, dobrovoljnu i prisilnu štednju.
VRSTE ŠTEDNJE
Postoji nekoliko vrsta štednje koje su standardne na Balkanu, u nastavku je kratki pregled sa opisom:
Štednja a vista, tj. štednja po viđenju namijenjena je svima koji žele štedjeti na način da su im sredstva na štednom kunskom ili deviznom računu dostupna u svakom trenutku. Treba napomenuti da je riječ o obliku štednje koja također ima najniže kamate, uglavnom se kreću do 0,5%.
Oročena štednja je najčešći korišteni oblik štednje, pri kojem oročavate novac u banci uz određene kamate (mogu biti promjenjive ili fiksne) i pritom se obvezujete da ga nećete koristiti u određenom razdoblju. Zauzvrat dobivate sigurnu isplatu veće kamate, iako treba pripaziti na uvjete prijevremenog razročavanja pri ugovaranju jer nikad ne znate kad će Vam novac zatrebati.
Otvorena štednja je vrlo poželjan oblik za osobe koje tek počinju štediti i posjeduju manja financijska sredstva. Nakon što se inicijalni depozit oroči, klijentu banke ostaje mogućnost više puta naknadno uplaćivati novce, po vlastitim željama i mogućnostima, koji se potom pripisuju glavnici.
Štednja sa premijom podrazumijeva oblik oročene štednje u kojem se po isteku roka oročenja glavnica uvećava za kamatu i premiju čija visina ovisi o ugovorenom roku oročenja.
Dječja štednja je oblik oročene štednje koji se otvara u ime maloljetnog djeteta, uz jednog roditelja kao zakonskog zastupnika ili skrbnika. Po navršavanju određene dobi djeteta sredstva postaju dostupna za školovanje ili neku drugu namjenu, dok se u procesu štednje dijete uči upravljanju financijama i komunikacije sa bankom.
Devizna štednja odnosi se na štednju u stranoj valuti. U Hrvatskoj je osobito popularna štednja u eurima, iza kojih slijede američki dolari i švicarski franci. Pojedinci koji istovremeno žele špekulirati sa tečajima često koriste australski dolar i britansku funtu.
Rentna štednja se koristi kad posjedujemo veću svotu novaca koja stvara značajan iznos kamate na godišnjoj razini. Tada je sa bankom poželjno dogovoriti isplatu rente - raspolaganje kamatom za vrijeme trajanja oročenja. Renta služi kao dodatni redoviti prihod, najčešće se isplaćuje mjesečno, tromjesečno, polugodišnje ili godišnje.
Zbog njena velikog značenja za društvo svaka zemlja vodi brigu o štednji, osniva za to posebne ustanove, različitim mjerama potiče stanovništvo da štedi i brine se da uštede budu racionalno iskorištene. Osobito je rasprostranjena štednja novca, i to redovito ulaganjem novca u štedne ustanove, banke ili poštanske štedionice. Za tu svrhu štedne ustanove izdaju posebne štedne knjižice. Gomilanjem mnogobrojnih sitnih štednih uloga prikupljaju se velika novčana sredstva, koja se mogu iskoristiti za postizanje krupnik ekonomskih ili drugih društvenih ciljeva.
Godine 1924. u Milanu osnovan je Međunarodni institut za štednju. Tada su se sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzrokovao Prvi svjetski rat. Sudionici toga kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva pa je ustanovljen Svjetski dan štednje kao oživljavanje borbe protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započeta era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju. Uveden je Svjetski dan štednje (31. listopada), kada se osobito zapaža propaganda štednje preko najrazličitijih sredstava javnog komuniciranja, dodjeljuju se štedišama različite nagrade i sl. Taj dan posvećen je promicanju i jačanju svijesti javnosti o važnosti štednje za suvremenu ekonomiju i osobne potrebe svakog pojedinca. U makroekonomskom smislu štednja se može poistovjetiti s akumulacijom.
DA LI JE ŠTEDNJA ZNAČAJNA I KAKO ŠTEDITI?
Bez obzira na to jeste li i sami osjetili posljedice recesije, dobro je da razmislite o tome kako možete štedjeti novac i razborito raspolagati njime.
Biblija kaže: “Mudrost je zaštita, a i novac je zaštita” (Propovjednik 7:12). Međutim, novac vas ne može zaštititi ako ga nemate! Biblija nas potiče: “Neka svatko od vas (...) stavlja na stranu i skuplja koliko može” (1. Korinćanima 16:2).
Kako možete uštedjeti
(1) Prije nego što kupite neku skupu stvar, razmislite je li vam ona doista potrebna.
(2) Kad nešto trebate kupiti, potražite proizvode koji su na sniženju ili rabljene proizvode koji su dobro očuvani.
(3) Nemojte brzopleto kupovati. Uvijek dobro promislite prije nego što donesete odluku. Ako nakon toga još uvijek smatrate da vam je ono što želite kupiti neophodno, mogli biste provjeriti može li se u nekoj drugoj trgovini nešto slično kupiti po povoljnijoj cijeni ili pak pričekati rasprodaju i kupiti robu po znatno sniženoj cijeni. Dosta možete uštedjeti i ako ne tražite samo robu poznatih marki.
"Mnogo ljudi ne brine oko svojeg novca sve dok ga ne nestane – drugi isto rade sa svojim vremenom. “ - Johann Wolfgang von Goethe
"Ako želiš znati vrijednost novca, probaj ga posuditi nekome“ – Benjamin Franklin
Veoma je bitno da mi svi shvatimo da je novac prolazan i da je štednja veoma bitna stvar.To je na neku način ulaganje u finansijski sigurnu budućnost. Zbog toga se trebamo truditi da štedimo gdje god to možemo.
Izvori:
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tednja
http://www.stednjainfo.net/SkolaVrsteStednje.html
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/102011322
https://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetski_dan_%C5%A1tednje
https://www.wuestenrot.hr/o-nama/marketing-i-pr/povijest/svjetski-dan-stednje/99
http://m.kliker.ba/aktuelno/26092016/tednja-stanovnistva-u-bih-raste-uprkos-padu-kamata
http://radiokameleon.ba/2017/07/24/dug-stednja-gradjana-bih-stednja-gradjana-premasila-zaduzenost/
https://www.sberbankbl.ba/content/category/stednja
https://planing-and-consulting.webnode.hr/stednja/
kao BARAC ALMINA
"Svaki dan je novi početak, pusti ono što je bilo i vjeruj u ono što može da bude."
ŠTEDNJA
U UVJETIMA
INFLACIJE
INFLACIJA
Riječ “inflacija” jedna je od često spominjatih pojmova u medijima. Inflacija je povećanje agregatne razine cijena u odnosu na vrijednost novca. Pojam inflacije također se može definirati kao pad vrijednosti novca. Vrijednost novca označava njegova kupovna moć. Dakle, ako u određenoj privredi postoji inflacija, kupovna moć te valute pada. Najjednostavnije je objasniti na primjeru starijih generacija koji nam često u priči spominju kako su za istu količinu novca kao i mi danas mogli kupiti mnogo više proizvoda.To jest iznos se nije promijenio, ali se smanjio broj artikala koji za taj iznos možete kupiti.
Razlozi porasta inflacije
Razlog inflacije jeste taj da količina ukupnog novca u državi dosta brže raste u odnosu na proizvedenu robu ili usluge. Kada je potražnja veća od ponude, roba i usluge se mogu prodavati po višoj cijeni. Za potrošače to znači da će proizvodi biti skuplji.
Drugi razlog rasta inflacije može biti zbog nestašice sirovina (npr. ulja), rasta troškova proizvodnje ili porasta plaća.
Međutim, bez obzira na nestašice, ljudi su i dalje kupovali ono što im je bilo potrebno. Potražnja je i dalje bila velika, upravo zbog straha da će nestati određeni proizvodi te su zbog toga ljudi htjeli nabaviti zalihe, iz straha još većeg poskupljenja. Smatrali su da je bolje kupiti što više prije novih poskupljenja. Sve to što se događalo bilo je na radost trgovcima koji su povećavali cijene svojih proizvoda. Ljudi su također često pravili dugove dizanjem kredita, samo iz razloga da kupe što više proizvoda. Znači, kad je potražnja puno veća od ponude, cijene će porasti to jeste porasti će i sama inflacija.
Kako se mjeri inflacija?
Inflacija se mjeri posmatranjem cijene potrošačke korpe kroz niz godina. Inflaciju može mjeriti i svaka osoba za sebe i svoju porodicu. Naime treba se sastaviti popis vaše potrošačke korpe i zapisivati cijenu svakog proizvoda ili usluge i posmatrati kako se kreću cijene kroz nekoliko sljedećih godina.
ŠTEDNJA U UVJETIMA INFLACIJE
S obzirom na prethodni tekst, u uvjetima inflacije građani najčešće nisu zainteresirani za štednju budući da svaki dan mogu dobiti manje proizvoda ili usluga za istu količinu novca. Zbog toga potrošači teže ka tome da što prije potroše novac ili da ga promjene u stranu valutu. Međutim to dovodi do povećanja obrtaja novca te se stopa inflacije dodatno povećava. Da bi se to spriječilo potrebno je da se kamata na štednju poveća iznad stope inflacije. Cilj je da se poveća motiviranost za štednju te da se tako smanji broj obrtaja novca što smanjuje inflaciju i stabilizira privredu.
Izvori:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija
https://lovadokrova.eu/sto-su-inflacija-i-deflacija/
kao JONUZ AJLA
"Privilegija u životu je biti ono što jesi!"
ŠTEDNJA U UVJETIMA DEFLACIJE
UVOD
Deflacija je pojava suprotna inflaciji, a označava pad opće cjenovne razine. Deflacijska politika vlade označava njenu intervenciju u slučaju da ukupna ponuda nadmašuje potražnju te se ekspanzivnom kreditno-monetarnom i fiskalnom politikom utječe na povećanje potražnje i potrošnje. Deflacija odgovara vlasnicima novca čija imovina postaje sve vrijednija, ali istovremeno smanjuje potrošnju, što dovodi do porasta nezaposlenosti i privrednih kriza.
Deflacija može proizvesti začarani krug smanjivanja potrošnje i povećavanja stope nezaposlenosti. Uz takav trend, potrošači obično čekaju, da proizvodi i usluge još malo pojeftine prije nego što se odluče za kupovinu. Posljedica toga je manji obujam potrošnje jer kupci svoju odluku za kupovinu odlažu i sa tim stvaraju dodatne deflacijske pritiske na postojeće cijene.
Zbog manje potražnje za proizvodima i uslugama, smanjuje se proizvodnja, a broj nezaposlenih raste (više ljudi gube radno mjesto jer se tvrtke prilagođavaju uvjetima slabije potražnje na tržištu) i zbog toga je količina novca na raspolaganju u ekonomiji još manja.
To stvara nove pritiske na cijene i nastaje spirala iz koje se gospodarstvo jako teško može izvući. Zato su središnje banke koje nadziru nivo cijena u državi spremne izvršiti brojne drastične mjere monetarne politike, samo da izbjegnu deflaciju.
Deflaciju možemo objasniti kroz jednostavan uzročno-posljedični niz:
MANJE NOVCA NA RASPOLAGANJU => MANJA KUPOVNA MOĆ => NIŽE CiIJENE
Pritajena deflacija
Kad u državi pravni sistem ne funkcionira, obaveze se ne plaćaju, stečajni postupak je spor i neefikasan zakon o zavisi i hipoteci štiti dužnike, može se dogoditi da su cijene nominalno stabilne, a na tržištu naglo raste likvidnost. Tada dolazi do stvaranja dva paralelna tržišta, novčano tržište i kompenzacijsko tržište. Preduzeća, da ne bi morala smanjivati proizvodnju i otpuštati radnike, prodaju i onima za koje znaju da neće moći platiti u novcu, već samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do pojave da svatko svakom nešto duguje, svi međusobno prebijaju svoja potraživanja, a novcem se plaća samo porezi bar dio plaće. Ovakvo stanje može funkcionirati dok većina poduzeća koja posluju s dobiti, mogu osigurati novac za porez i plaću.
Kad i najbolja poduzeća dođu u blokadu žiroračuna ovakav sistem se raspada, poduzeća prestaju prodavati onima koji ne plaćaju, smanjuju proizvodnju te otpuštaju višak radnika. Rezultat je nagla deflacija i recesija.
Monetarne vlasti u ovakvim situacijama često ne znaju ispravno reagirati, najčešće zato što institucije koje statistički prate kretanje cijena, daju krivu sliku stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obično rastu monopolske cijene (zbog želje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraživanja), i cijene osnovnih životnih potrepština (Giffinov paradoks - zbog nemogućnosti stanovništva da kupuje supstitute više kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl.
Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, čime krizu samo pojačavaju. Da bi se to spriječilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama:
1. osnovni prehrambeni proizvodi,
2. monopolski proizvodi i usluge,
3. uvozni proizvodi i usluge koje domaći proizvođači ne mogu isporučiti u dovoljnim količinama,
4. ostale vrste roba (proizvodi, usluge, nekretnine, dionice i sl.).
Čim cijene ostalih vrsta roba počnu padati emisijska banka bi morala iz primarne emisije povećati količinu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale povećati narudžbe roba kojima cijene padaju, a na skladištima smanjiti količine onih roba kojima cijene rastu.
Historijski pregled
Deflacija je bila česta dok je novac imao zlatnu podlogu. Početkom industrijske revolucije i legalizacijom slobodnog djelovanja razvojnih mehanizama, tj. tržišnog mehanizma selekcije i mehanizama za udruživanje ideja i sredstava došlo je do naglog porasta produktivnosti i proizvodnje. Veća proizvodnja dovela je do naglog povećanja količine roba na tržištu. Proizvodnja zlata nije mogla pratiti taj tempo rasta pa je zlato vađeno iz trezora da bi se količina novca izjednačila s količinom roba tj. da bi cijene ostale stabilne. U trenutku kad su zalihe zlata tj. novca presušile dolazilo je do pomanjkanja novca i smanjenja cijena.
Posljedica toga je bila:
-gomilanje robe na skladištu;
-nemogućnost prodaje;
-smanjenje proizvodnje;
-otpuštanje radnika ;
-nastojanje da se sve vrijednosti pretvore u zlato;
-gomilanje zlata u trezorima.
U uvjetima kad cijene roba padaju, interes za štednju se naglo povećava pošto građani i preduzeća očekuju kako će odgođenom kupovinom moći sa manjom količinom novca kupiti više robe.
To se zove paradoks štednje i vrlo je štetan pošto smanjuje broj obrtaja novca, povećava deflaciju, smanjuje potražnnu za robama, smanjuje prodaju i proizvodnju što dovodi do smanjenja dohotka stanovništva i povećava stopu nezaposlenosti, a sve zajedno može izazvati tešku privrednu krizu. Kako bi se to spriječilo u u uvjetima deflacije kamate na štednju treba što više smanjiti kako bi se smanjila motivacija za štednju. Države sa stabilnom valutom u tom cilju imaju čak i porez na kamate, a izuzetak od tog poreza opravdan je samo za namjensku štednju kao što je štadnja za kupnju kuća, školovanje djece i sl. Kako bi se smanjila štednja u uvjetima deflacije moguće je poticati štediše na ulaganja u osnivanja preduzeća, kupovinu dionica, ili kupovinu trajnih dobara što je također štednja u obliku materijalne imovine.
Štednja u uvjetima deflacije
Pet načina preživljavanja u slučajevima deflacije:
1. Riješite se starog i novog duga
2. Izgradite uštede u novim slučajevima
3. Preuzmite kontrolu nad finansijama
4. Postanite neophodni na poslu
5. Potražite mogućnosti
Riješite se starog i novog duga
U deflacijskoj ekonomiji vrijednost dolara ide prema naprijed. U razdoblju opsežnog pada cijena, plaće mogu pasti i onda postaje teže za isplatu dugova. Ljudi zabrinuti zbog deflacije žele izbjeći dug, jer bi deflacija još više skupljala otplatu zajma.
Na primjer, u deflacijskoj ekonomiji, računar koji se danas prodaje po 1 000 dolara, može nositi cijenu od 990 dolara sljedeće godine. Ili, ako danas kupite auto za 20 000 dolara, možda ćete moći kupiti bolji automobil za 20 000 dolara sljedeće godine.
Međutim dok cijene u deflacijskoj ekonomiji padaju, iznos kredita ne pada. Potrošači mogu poduzeti mnogo različitih koraka kako bi brzo smanjili dug tereta. Ako nosite saldo na kreditnim karticama s visokim stopama, pokušajte je prenijeti na karticu sa nultim procentom te platiti dug što je prije moguće.
Oslobađanje duga može proći dug put prema ublažavanju vaših finansijskih strahova tokom deflacijskog gospodarstva.
Izgradite uštede u hitnim slučajevima
Većina finansijskih stručnjaka preporučuje da potrošači imaju kišni dan od tri do šest mjeseci dnecnih troškova u gotovini koji su skriveni za hitne slučajeve, kao što je iznenadni gubitak posla.
S rastom nezaposlenosti, neki savjetnici podižu taj cilj na šest do devet mjeseci. Potrošači su oprezniji zbog pada finansijskih tržišta i pojačane strahove duboke recesije.Čvrsto držanje novčanika sada se može naknadno isplatiti.
Preuzmite kontrolu nad finansijama
Dobivanje čvrstog stanja na vašoj finanskijskoj situaciji može olakšati strahove koji se javljaju. Francuski planer kaže: „ Nema puno toga što možemo kontrolisati, ali možemo kontrolisati ono što potrošimo“.Većina finansijskih stručnjaka savjetuju potrošsače da izrađuju proračun ako ih već nemaju. Proračun otkriva gdje se potrošnja provodi i pomaže potrošačima da se prilagode.Ako vam se ne sviđaju proračuni, postoje i drugi načini za ostvarivanje finansijskih sredstava.Uštedite automatiziranim prijenosom s glavnog računa banke na drugi račun. Novac na drugom računu možete izdvojiti za određene ciljeve.Softver- kao što je Microsoft Money i Quicken – i online web stranice vam mogu pomoći da pratite gdje vaš novac ide.Također obratite pažnju na dividende. U slabom gospodarstvu s nervoznim dioničkim tržištem, dionice koje plaćaju dividende, mogu biti zaštita od potencijalnih gubitaka drugdje.
Postanite neophodni na poslu
Deflacija na poslu može potrajati. Ako vaš poslodavac treba smanjiti troškove, željet ćete biti zadnji u redu.
Pokušajte se učiniti neophodnim na poslu. Nemojte se pojaviti kasno. Budite na vrhu stvari. Štoviše, držite oči otvorenim za druge mogućnosti.
„Pazite da vaš poslodavac zna da je vaš talenat svakako potreban“, kaže profesor finansija Cherin.
Potražite mogućnosti
Potrošači koji imaju sigurne poslove, sredstva za hitne slučajeve i zdrave finansijske planove mogu ustanoviti da je deflacijsko gospodarstvo izvrsno mjesto za popunjavanje popusta.
Padajuće cijene već stvaraju mogućnosti. Neki kupci pronađu kuće za prodaju za 25% manje nego što su prodavači nudili prije godinu dana.
Deflacija također može ponuditi prilike za spremanje na manje kupovine. Na primjer, putnici mogu pronaći izlete na velikim popustima. Ili ulaganjem u imovinu kada su cijene niske, potrošači mogu koristiti epizodu deflacije kao rijetku priliku za izgradnju bogatstva.
Nova, drugačija, mogućnost u slučaju deflacije je pronalazak dodatnog posla ili prodaja nepotrebnih stvari.
kao KUMRO ADNA
Ne gledaj na sat, već učini ono što on radi - samo nastavi dalje.
-Sam Levenson-
ŠTEDNJA I KONJUKTURNI CIKLUSI
«U strogo ekonomskim kategorijama, pod ekonomskim razvojem se tradicionalno podrazumijeva sposobnost ekonomije jedne zemlje, čija je početna ekonomska situacija dugo bila više ili manje statična, da generira i održi godišnji rast svog bruto nacionalnog dohotka po stopi od 5% do 7%, ili više» (Todaro, Smith, 2006:14).
Potrošnja i štednja su ključne za razumijevanje ekonomskog rasta i konjunkturnih ciklusa Potrošnja utječe na nacionalni proizvod i dohodak. Zemlje koje više troše svog dohotka, manje investiraju i ostvaruju relativno skromne stope rasta. Zemlje koje manje troše a više štede i investiraju ostvaruju brži rast dohotka i produktivnosti Kada izdaci za potrošnju i investicije ubrzano rastu, ukupna proizvodnja također raste.
Mišljenja savremenih teoretičara razvoja i rasta je da se razvoj može postići ubrzanom industrijalizacijom i informatizacijom i konstantnim investiranjem u ljudski kapital.
Opća karakteristika ekonomskog razvoja ukazuje na različit značaj pojedinih faktora, kao i varijacije u intenzitetu utjecaja faktora na ekonomski razvoj.
Faktori razvoja:
I Ljudski kapital (broj stanovnika, ponuda rada, obrazovanje, ...)
II Prirodni resursi (zemjlište, rude, goriva, klimatski uvjeti, ...)
III Kapital (akumulacija, ino izvori, ...)
IV Tehnologija (savremena, dostignuća, IT...)
Konjukturni ciklus predstavlja kontinuirano kretanje privrede koje je ciklične prirode, obilježeno usponima i padovima i koje je determinisano brojnim faktorima.
U ekonomskoj teoriji, konjukturni ciklusi se načešće dekomponuju na četiri osnovne faze ispoljavanja:
I Krizu
II Depresiju
III Oživljavanje
IV Polet
Kriza znači naglo smanjenje poslovne aktivnosti, pad cijena, rast nerealizovane proizvodnje, smanjenje štednje, rast nezaposlenosti.
U slijedećoj fazi privrednog ciklusa, fazi depresije dostiže se najniži nivo proizvodnje i najveća stopa nezaposlenosti. Najniža tačka u ovoj fazi naziva se dno ciklusa. Dno označava i završetak kontrakcije i početak nove faze ciklusa.
Oživljavanje je treća faza privrednog ciklusa. U ovoj fazi raste štednja stanovništva, intenziviraju se investicione aktivnosti, raste zaposlenost i proizvodnja.
Fazu oživljavanja zatim smjenjuje faza poleta. Na vrhu ove faze, veličine proizvodnje i zaposlenosti dostižu svoj maksimum.
Ali pitanje je: „Zašto uopće dolazi do kriza?“
Ciklusi nastaju usljed fenomena nedovoljne potrošnje (kojoj je prethodilo smanjenje platežne sposobnosti), Kejns, Dž.Robinson
Neki teoretičari smatraju da krize nastaju zbog raznih makroneravnoteža.
Krize nastaju zbog grešaka u vođenju ekonomske politike (zbog viškova proizvodnje koji se ne mogu realizovati na tržištu, a koji su nastali zbog prevelike subvencije države), Hajek
Krize su neminovni pratilac tržišnog načina privređivanja i uzroci su veoma raznovrsni, Šumpeter
Kejns je smatrao investicije osnovnim izvorom impulsa koji dovode do ekonomskih kolebanja. "Kejnsov multiplikator I" svakako će bliže objasniti proces povećanja obima proizvodnje u zavisnosti od porasta investicija. Princip multiplikatora se uglavnom sastoji u sljedećem:
I Povećanje investicija će dovesti do povećanja realnog nacionalnog dohotka u većem obimu nego što je povećanje samih investicija.
II I obrnuto, smanjenje investicija dovešće do smanjenja realnog nacionalnog dohotka u većem obimu nego što je obim smanjenja investicija. Drugim riječima: smanjenje nacionalnog dohotka biće veće nego što je smanjenje samih investicija.
Ovako shvaćen Kejnsov multiplikator je ustvari brojčani koeficijent koji pokazuje koliko će se puta povećati ili smanjiti obim proizvodnje sa svakim povećanjem odnosno smanjenjem investicija. Smanjenje investicione potrošnje uslovljava nakon određenog vremenskog intervala ulazak privrede u fazu krize. Smanjenje agregatne potrošnje, kao posljedica smanjenja investicija, multiplikovano djeluje na opadanje proizvodnje i zaposlenosti.
Sada ćemo govoriti malo o štednji. Da li je štednja zaista toliko bitna i da li uvijek dovodi do pozitivnih rezultata? To ćemo sada vidjeti na primjeru američke krize.
Amerikanci su jako loši u štednji novca. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, njihova stopa osobne uštede je pala sa 12 posto na samo 3 posto. Gotovo polovica svih kućanstava nema dovoljno novca kako bi se zadovoljile hitne pomoći u iznosu od 400 dolara. Barem jedna trećina Amerikanaca živi od plaće do plaće. Amerikanci nisu čarobno trpjeli kolektivni kolaps u samodisciplini tijekom posljednja četiri desetljeća. Pa što se promijenilo? Naravno, ekonomija. Evo tri ključna ekonomska čimbenika koji štednju čine mnogo, mnogo težom nego što je nekad bila.
I Neznatni dohodak
Prije nego što možete uštedjeti novac, stvarno morate zaraditi pristojnu plaću. No, rast satne naknade zaustavio se u 1970-ima, i od tada je išao samo prema dolje.
Prije nekoliko desetljeća, Amerikanci s niskim i srednjim prihodima koristili su najveći postotak rasta prihoda, a bogati su dobili najniži postotak rasta. Taj trend je potpuno preokrenut danas. Je li bilo čudo da je stopa osobne štednje opala s 12 posto na 3 posto? Većina ljudi jednostavno nema novca za štednju.
II Previsoke cijene
U istom vremenskom razdoblju u kojem su plaće stagnirale, cijene za stvari poput zdravstvene skrbi, skrbi o djeci i školskim obrazovanjima sve su se povećale brže od inflacije. Isto vrijedi i za domove - cijena stanovanja i iznajmljivanje stanova je nevjerovatno skupo.
Od 1972. do 2005. godine, potrošnja američke obitelji na zdravstvenu zaštitu porasla je za 74 posto. Za hipoteke, porasla je 76 posto; za troškove automobila, 52 posto; i za troškove čuvanja djece i fakulteta, porasla je za 100 posto.
III Štednja više ne plaća
Jedan od ciljeva štednje je da zaradite kamate na svoj novac. No, u posljednja tri i pol desetljeća, kamatne stope koje ljudi mogu zaraditi na svojim uštedama također su išli ravno u jarak. Sve te loše političke odluke kombiniraju se kako bi stvorile uvjete za dugo istiskivanje kamatnih stopa, a to su bili i uvjeti za stagnirajući rast prihoda.
Kada sve to ispadne, strašna stopa štednje Amerikanaca prestaje izgledati kao takva zagonetka. Zapravo, izgleda sasvim racionalno.
Bilo bi sigurno reći da je štednja preferirana u zemljama u razvoju općenito. Mnogo je razloga za to, a ovo su neki od njih:
I Većina zemalja u razvoju nema ulaganja. Vlade podstiču strane zemlje da ulažu jer domaće stanovništvo ne štedi i samim time ne mogu ulagati. Nedostatak investicija glavni je razlog zašto zemlje u razvoju toliko zaostaju.
II Potrošnja u većini zemalja u razvoju i dalje je zdrava. Npr. u Pakistanu oko 75% mjesečnog dohotka prosječnog kućanstva troši se samo na osnovne životne potrebe: hranu, vodu, struju, iznajmljivanje i obrazovanje. Budući da većina stanovništva u zemljama u razvoju pripada srednjoj ili nižoj srednjoj klasi, potrošnja ostaje snažna.
III Štednja ne može sve učiniti sama. Ovo je važno. Zemlja treba imati politiku podrške koja će omogućiti pretvorbu štednje u investicije u najvažnije sektore, primjerice, u energetski sektor neke zemlje.
IV Svaki od njih mora imati jednaku i dobru šansu za ulaganje. U većini zemalja u razvoju postoji nekoliko jakih grupa koje, zajedno s podrškom vlade, postaju jedini ljudi koji ulažu. Ako se neka zemlja mora razvijati, prosječni građanin mora se osjećati sigurno u ulaganju gdje god želi.
Nakon što smo saznali mnogo lijepih stvari o štednji, vrijeme je da kažemo nešto i o njenim negativnim stranama.
Paradoks štednje je paradoks u ekonomiji. Paradoks navodi da povećanje autonomne štednje dovodi do smanjenja agregatne potražnje, a time i smanjenja bruto proizvodnje, što će zauzvrat smanjiti ukupnu štednju. Paradoks u užem smislu govori da bi ukupna ušteda mogla pasti zbog pokušaja pojedinca da povećaju svoju štednju, a široko govoreći, taj porast uštede može biti štetan za ekonomiju. Dok se pojedina štedljivost općenito navodi da je dobra za ekonomiju, paradoks štednje smatra da kolektivni štedljivost može biti loša za ekonomiju.
Argument započinje s promatranjem da u ravnoteži, ukupni dohodak mora biti jednak ukupnom prinosu. Pretpostavljajući da dohodak ima izravan utjecaj na štednju, povećanje autonomne komponente štednje, dok su ostale stvari jednake, pomaknit će ravnotežnu točku pri kojoj prihod jednak proizvodnji do niže vrijednosti, čime se inducira smanjenje uštede koja može više nego nadoknaditi izvorno povećanje. To smanjenje potražnje uzrokuje smanjenje proizvodnje, dajući poslodavcima i zaposlenicima niži dohodak. Na kraju, ukupna štednja stanovništva ostat će ista ili čak odbijena zbog nižih dohodaka i slabije ekonomije. Ovaj paradoks se temelji na prijedlogu, iznesenom u Keynesovoj ekonomiji, da su mnogi ekonomski padovi temeljeni na potražnji.
Iako je Keynes popularizirao paradoks štednje, a često mu se pripisuje, mnogi su rekli prije Keynesa, a prijedlog da potrošnja može pomoći i štedjeti može povrijediti gospodarstvo koje datira iz antike.
Problem nerazumijevanja i preuzimanja razvili su neiskusni ekonomisti 19. stoljeća, a paradoks štednje u strogom smislu izričito je izjavio John M. Robertson 1892. godine u svojoj knjizi „Pogrešna ušteda“:
„Da je čitava populacija bila podjednako sklona štednji, ukupna ušteda pozitivno bi bila puno manja, budući da bi (ostale tendencije ostale iste) industrijska paraliza bila postignuta prije, dobit će biti manja, a samim tim i znatno niži interes i zarada. Ovo ... nije besmislen paradoks, već najstroža ekonomska istina.“
Slične ideje prosljeđivali su William Trufant Foster i Waddill Catchings 1920-ih u djelu „Dilema štedljivosti“.
Paradoks štednje bio je povezan s teorijom deflacije duga ekonomskih kriza, nazvanim "paradoksom duga" - ljudi ne štede da povećavaju ušteđevinu, nego da plate dug.
kao LONČARIĆ AJLA
Kada ti život da stotinu razloga za plač, pokaži životu da imaš milion razloga za smijeh.
Ostani jak!
ŠTEDNJA/DOHODAK
FUNKCIJE POTROŠNJE I ŠTEDNJE
Štednja
Priča o štednji je naizgled vrlo jednostavna. Imamo 100 KM u džepu, nismo ih potrošili u prodavnici što znači da smo ih uštedjeli. Štedjeti, dakle, znači ne potrošiti.
ŠTEDNJA je dio dohotka koji nije potrošen.. Dohodak može biti plaća, mirovina, stipendija, naknada, renta i sl., a potrošnja je sve ono na što dostupna novčana sredstva trošimo. Razlika koja nam u nekom razdoblju preostane, ako postoji, čini štednju. Suprotna situacija, kod koje nam raspoloživa razina dohotka nije dovoljna za podmirenje troškova, vodi u zaduživanje ili neki od oblika odgode plaćanja. Mnogi smatraju da je štednja samo odgođena kupnja. Polazi se od pretpostavke da ćemo ta sredstva svakako potrošiti u određenom razdoblju. Međutim, treba misliti i na sve koristi koje nam sredstva “stavljena sa strane” donose za vrijeme dok ih nismo trošili. To je u prvom redu osjećaj sigurnosti i činjenica da postoji dodatni izvor sredstava kojim ćemo se moći koristiti ako dođe do značajnih promjena naših trenutačnih financijskih okolnosti.
Dohodak – potrošnja (dohodak veći od potrošnje) = ŠTEDNJA
Dohodak – potrošnja (dohodak manji od potrošnje) = ZADUŽIVANJE
Štednja se u ekonomskoj teoriji definiše kao najveće luksuzno dobro. Prevedeno bi to značilo, kada možemo štediti mi smo bogati jer nam prihodi premašuju naše potrebe.
Zabluda je da štede samo bogati i da je za štednju potrebno izdvajati velike količine novca. Naravno, visina ušteđenog iznosa ovisit će ponajprije o iznosu koji izdvajamo, ali i o roku štednje. Tako već i s manjim mjesečnim iznosima možemo u dužem roku uštedjeti iznos koji smo, prije nego što smo počeli štedjeti, smatrali nedostižnim. Oblici štednje koji su nam na raspolaganju jesu različite vrste štednje u kreditnim institucijama i štednja u “vlastitom aranžmanu”.
Bogati će bez ozbira na to koliko zarađuju ostavljati sa stane od 10 do 20 % novca koji su stekli i nikada ga neće dirati.
S druge strane tu zabludu da štede samo bogati krše pojedinci. Postoje različiti modeli štednje za siromašne koji su razvijeni širom svijeta. Kako uglavnom nemaju dovoljno sredstava za značajniju štednju u službenim financijskim institucijama, ako štede, siromašni najčešće te iznose čuvaju u stanu ili kod pouzdanog prijatelja. Pritom je presudno da se suprostave potrošačkoj groznici koja može zahvatiti njih ili nekog od članova porodice.
Bogatstvo i siromaštvo - ZANIMLJIVOSTI
- Stotinu najbogatijih ljudi na svijetu zaradi toliko da može kroz odgovarajuća ulaganja okončati glad u svijetu - i to četiri puta
- 1% najbogatijih ljudi na svijetu povećao je svoje prihode u proteklih 20 godina za čak 60 %
- Najbogatijih 500 ljudi zajedno drže 4,7 trilijona USD od ukupnih 7,05 triliona USD
- Nešto više od 1/4 milijardera posjeduje 2/3 bogatstva
Dohodak
Teško je dati potpunu i tačnu definiciju dohotka. Općenito, dohodak može označavati novčane iznose koje neka osoba osvari, npr. dohodak od zaposlenja, dobit od poslovanja, dohodak od najma kamate itd. Ali to je određenje preširoko jer dohodak također može obuhvaćati i kapitalne stavke. Definicija je ujedno i preuska jer ne uključuje nenovčane dohotke ili pripisani dohodak. Ona je preširoka i za potrebe oporezivanja jer podrazumijeva bruto dohodak npr. bruto primitke od trgovine od kojih moraju biti odbijeni troškovi da bi se došlo do neto oporezivog dohotka ili dobiti. Ponekad se može raspravljati o tome je li neki određeni primitak dohodak ili nije (a ako nije, onda je možda kapital), a odluka uveliko može zavisiti o konkretnim okolnostima. Dohodak se ponekad razlikuje od kapitalnih dobitaka time što se naziva običnim dohotkom.
DOHODAK JE PRIMARNA ODREDNICA POTROŠNJE I ŠTEDNJE!
Udio ukupnog trošenja namijenjen prehrani pada kada dohodak raste
Trošenje na odjeću, rekreaciju i automobile raste brže kada dohodak raste
Trošenje na luksuzna dobra raste brže od dohotka kada dohodak raste
Štednja raste vrlo brzo s rastom dohotka.
Štednja i potrošnja
Dohodak se sa druge strane raspodjeljuje na potrošnju i štednju. Slijedi da je potrošnja, ukoliko nema spoljne trgovine,državne investicije,oporezivanja itd, jednaka razlici dohotka i štednje.
Kao što vidimo dohodak se dijeli na dva dijela:
1.dio usmjeren ka potrošnji
2.dio usmjeren ka štednji
Međusobni odnos potrošnje i štednje, kao dva namjenska dijela individualnih dohodaka, je komplementaran.To, dakle, znači da povećanje jedne veličine dovodi do smanjenja druge, i obrnuto. Nadalje, očigledno je da ukoliko imalac dohotka svoj dohodak više usmjeri ka potrošnji, relativno mala mogućnost mu ostaje za štednju, te ukoliko imalac dohotka svoj dohodak više usmjeri ka štednji, doći će do opadanja potrošnje.
Štednja i potrošnja
Zadovoljavanje najrazličitijh potreba pojedinaca i zajednica predstavlja smisao cjelokupnog ekonomskog procesa.Da bi se taj cilj postigao organizuju se procesi proizvodnje, a nakon toga procesi raspodjele i razmjene rezultata tog procesa. Konačna realizacija svih prethodnih procesa dobija svoj smisao i ostvaruje se u POTROŠNJI, kao jednom od dijelova društvenog sistema proizvodnje, koja predstavlja oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati proizvodnje i zadovoljavaju ljudske potrebe.
Funkcije potrošnje i štednje
Pokazuje promjene potrošnje i štednje u odnosu na promjenu dohotka. Nagib ovih funkcija pokazuje nam da i potrošnja i štednja
rastu sa rastom dohotka s tim da potrošnja raste sporije, štednja relativno brže
sa rastom dohotka.
C- POTROŠNJA
S – ŠTEDNJA
Y – RASPOLOŽIVI DOHODAK
Funkcija potrošnje vezuje razinu potrošnje s razinom raspoloživog dohotka. Funkcija štednje vezuje štednju s raspoloživim dohotkom.
Potrošnja i štednja su ključne za razumijevanje ekonomskog rasta i konjunkturnih ciklusa. Potrošnja utječe na nacionalni proizvod i dohodak.
Zemlje koje više troše svog dohotka, manje investiraju i ostvaruju relativno skromne stope rasta.
Zemlje koje manje troše a više štede i investiraju ostvaruju brži rast dohotka i produktivnosti.
Kada izdaci za potrošnju i investicije ubrzano rastu, ukupna proizvodnja također raste.
U ekonomiji, zagovaranje potrošnje uvijek podrazumijeva zagovaranje potrošnje privatnog sektora,dok se negativni stav o štednji u godinama krize primarno odnosi na problem neiskorištene štednje privatnog sektora - jer ona nije uložena u produktivne svrhe. S druge strane dilema oko pitanja ušteda u javnim financijama treba biti usmjerena ne samo na analizu nužnost smanjivanja javnih rashoda, nego daleko više na donošenja odluka o restrukturiranju namjene korištenja javnih rashoda kako bi neproduktivnu državnu potrošnju zamijenila produktivna potrošnja i investicije koje doprinose ekonomskom rastu, odnosno kako bi se ljudi i resursi vezani uz neproduktivnu državnu potrošnju mobilizirali u produktivne svrhe.
Ono što nije utrošeno tj. ono što je ušteđeno - raspoloživo je naciji za investicije, a investicije čine pogonsku snagu dugoročnog ekonomskog rasta.
KAKO ŠTEDE POJEDINE EVROPSKE DRŽAVE?
Političari u najrazvijenijim evropskim ekonomijama pokušavaju da uvjere javnost da preduzimaju veoma ozbiljne korake kako bi se ostvarile značajne državne uštede.
NJEMAČKA - štednju financijskih sredstava nastoji ostvariti smanjenjem socijalnih davanja,odnedavno su drastično uvećani porezi vlasnicima nuklearnih elektrana, a aviokompanije već plaćaju dodatno uvedene takse.
FRANCUSKA - zamrzava se sva potrošnja osim neminovnih izdataka za penzije i plaćanja kamata na dug države. Državne intervencije obuhvataju i smanjenje izdataka za subvencije i socijalnu podršku i to za 10%.
PORTUGAL - uvećane su poreske stope na dohodak i dodatnu vrijednost, što treba da obuzda i astronomska primanja pojedinih državnih službenika, a plate za starije službenike u državnom sektoru i profesionalne političare umanjene su za 5%.
KAKO ŠTEDE POJEDINE EVROPSKE DRŽAVE?
IRSKA – sprovela je neke od najtežih mjera štednje u evro-zoni. Rezanjem plata u javnim službama za 5 do 15% državna kasa je do sada uštedjela popriličnu sumu novca.
MAKEDONIJA - već su smanjili plate nekih državnih zvaničnika i obustavili kapitalne investicione projekte u pokušaju da umanje deficit i rizik od dužničke krize. U cijeloj zemlji se zamrzava i novac usmjerava na zdravstveno osiguranje i penzije.
CRNA GORA - nastoje da budžetskim uštedama smanje učešće javne potrošnje za 1% BDP-a na godišnjem nivou. Planirano je smanjenje broja zaposlenih za prosječno 7% u državnoj upravi, javnim službama i ustanovama i smanjenje učešća fonda zarada u konsolidovanom budžetu.
ŠTEDNJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Koliko građanke i građani Bosne i Hercegovine štede i ko ustvari štedi i mogu li "obični" građani sebi priuštiti luksuz štednje? A koliko smo, s druge strane, po glavi stanovništva zaduženi? Prihodi niski, a mjesečni izdaci visoki.
Na rubu egzistencije ipak nisu svi. Ima i onih, s milionima na svojim bankovnim računima, a takvih je – kažu – na stotine. Podatak Centralne banke BiH da ukupna štednja građana Bosne i Hercegovine iznosi visokih 10,25 milijardi maraka.
Važnost štednje je nesumnjivo velika i u današnje vrijeme, jer štedišama omogućava da stvore rezerve za buduću potrošnju i moguće finansijske teškoće, a štednja, istovremeno, stvara preduslove finansijskim institucijama za kreditiranje realnog sektora ekonomije. Zbog njenog velikog značaja za društvo svaka zemlja vodi brigu o ŠTEDNJI, osniva za to posebne ustanove, različitim mjerama potiče stanovništvo da štedi i brine se kako za svoju dobrobit tako i za dobrobit ekonomije zemlje kao cjeline. Dakle, bogatstvo stanovništva je neposredno povezano sa bogatstvom cijele zemlje.
kao MEMOVIĆ LAMIJA
"Štedimo za bolju budućnost."
Izvori:
„Funkcija štednje Povezuje štednju i dohodak Y=C+S S=Y-C a prosječna sklonost štednji Granična sklonost štednji Elastičnost štednje na promjenu dohotka..Pokazuje za koliko će se povećati štednja S Ako se domaći dohotak Y poveća za 1%.
Teorija dohotka
- Hipotezu apsolutnog dohotka razvija J.M. Keynes čije je proučavanje štednje temeljeno na potrošnji kao funkciji dohotka. Zagovara tvrdnju da potrošač određuje dio dohotka koji odvaja za potrošnju, a štednja predstavlja nepotrošeni dio dohotka.
- Duesenberry-vu hipotezu relativnog dohotka koji naglašava „demonstracije“ i „ugledanja“ kao uzrok povećane potrošnje i bez povećanja dohotka, odnosno potrošnja ovisi o odnosu dohotka pojedinca i dohotku njegovih susjeda, a ne o apsolutnom nivou dohotka.
- Ando i Modigliani razvijaju teoriju životnog ciklusa. Ova teorija naglašava da sklonost štednji ili potrošnji ovisi o životnoj dobi, odnosno prema očekivanom dohotku koji će pojedinac ostvariti tokom životnog vijeka.
Najveći nivo štednje zabilježen je u radno aktivnom razdoblju pojedinca, koji karakteriše trend rasta do određenog vremena nakon kojeg ostvaruje pad.
Teorijske osnove štednje
Među brojnim objašnjenjima pojma štednje ističe se:
„Štednja – čuvanje materijalnih dobara od upotrebe ili potrošnje u korist relativno važnije buduće potrošnje, posredstvom novca ili bez njega“
POTROŠNJA I ŠTEDNJA
*Potrošnja i štednja su ključne za razumijevanje ekonomskog rasta
*Potrošnja utječe na nacionalni proizvod i dohodak
*Zemlje koje više troše svog dohotka, manje investiraju i ostvaruju relativno skromne stope rasta
*Zemlje koje manje troše a više štede i investiraju ostvaruju brzi rast dohotka i produktivnosti
*Kada izdaci za potrošnju i investicije ubrzano rastu, ukupna proizvodnja također raste
-POTROŠNJA KUĆANSTAVA je trošenje na finalna dobra i usluge.
-ŠTEDNJA kućanstava je dio dohotka koji nije utrošen na potrošnju.
*LIČNA POTROŠNJA (C)
- trajna potrošna dobra
- potrošna dobra
- usluge
-Udio ukupnog trošenja namijenjen prehrani pada kada dohodak raste
-Trošenje na odjeću, rekreaciju i automobile raste brže kada dohodak raste
-Trošenje na luksuzna dobra raste brže od dohotka kada dohodak raste
-Štednja raste vrlo brzo s rastom dohotka
ŠTEDNJA je dio dohotka koji nije potrošen. Ona je jednaka dohotku umanjenom za potrošnju
-Od svih dobara najvažnije luksuzno dobro je štednja
-Bogati štede više nego siromašni, a siromašni ne štede
-DOHODAK JE PRIMARNA ODREDNICA POTROŠNJE I ŠTEDNJE
FUNKCIJA POTROŠNJE POVEZUJE POTROŠNJU I DOHODAK.
MODEL JEDNOSTAVNE REPRODUKCIJE
-Y = C
-C = f(Y)
-Povećanje dohotka za 100 jedinica rezultiralo je povećanjem potrošnje za 100 jedinica.
- Omjer prirasta potrošnje i porasta domaćeg proizvoda - granična sklonost potrošnji = 1.
-Povećanje ponude (proizvodnje) izaziva jednako povećanje potrošnje.
-To je proces jednostavne reprodukcije u kojemu se uvijek reproducira ista proizvodnja i potrošnja..NEMA RAZVOJA.
Krivulja ravnoteže
-Y=C+I
-C=α+β*Y
-C=f(Y)
-0<β<1
-α = autonomna sklonost potrošnji; odsječak na ordinati tj.dio potrošnje neovisan o dohotku Y
-β = granična sklonost potrošnji; dio potrošnje ovisan o dohotku Y
-Primjer: C=50+0.8Y
Krivulja potrošnje
-Prosječna sklonost potrošnji = C/Y
-Pokazuje koji se dio od dohotka prosječno troši.
-Granična sklonost potrošnji = ΔC/ ΔY
-Pokazuje kako potrošnja REAGUJE na promjenu dohotka.
-To je dodatni iznos koji ljudi potroše kada dobiju dodatni dolar ( KM ) dohotka.
-U tački A prosječna sklonost potrošnji jednaka je 1.
- Lijevo od tačke A prosječna sklonost potrošnji je veća od 1.
- Desno do tačke A prosječna sklonost potrošnji je manja od 1.
-S porastom dohotka prosječna sklonost potrošnji postaje sve manja i teži graničnoj sklonosti potrošnji kao svojoj graničnoj vrijednosti.
-Što je veći dohodak to je manja razlika između prosječne i granične sklonosti potrošnji.
-ELASTIČNOST POTROŠNJE NA DOHODAK je odnos granične i prosječne sklonosti potrošnji
-εc,Y= β/ (C/Y)
-Pokazuje za koliko će se postotaka povećati lična potrošnja C, ako se domaći dohodak Y poveća za 1%.
-FUNKCIJA ŠTEDNJE - POVEZUJE ŠTEDNJU I DOHODAK
-Y= C+S
-S=Y-C
-Prosječna sklonost štednji
-Granična sklonost štednji
-Elastičnost štednje na promjenu dohotkapokazuje za koliko će se povećati štednja S, ako se domaći dohodak Y poveća za 1%.
GRANIČNA SKLONOST ŠTEDNJI
-REAGIRANJE ŠTEDNJE NA PROMJENU DOHOTKA
-DIO DODATNOG DOHOTKA KOJI SE KORISTI ZA DODATNU ŠTEDNJU
POTROŠNJA I ŠTEDNJA
PROSJEČNA SKLONOST POTROŠNJI C/Y
-To je odnos između potrošnje i dohotka i pokazuje koji se dio dohotka prosječno potroši.
-Kretanje prosječne sklonosti potrošnji zavisi od nivoa dohotka.
-S porastom dohotka Y prosječna sklonost potrošnji postaje sve manja
-Višak potrošnje iznad dohotka potrošači finansiraju smanjenjem svojih prijašnjih ušteda ili zaduživanjem
-Kad je dohodak veći od ravnotežnog ostvaruje se ŠTEDNJA
I model sumarno
- 1. MODEL Y = Cmodel jednostavne ekonomije bez investicija i štednje
- Granična sklonost potrošnji β = 1..sve što se proizvede to se i potroši
-Prosječna sklonost potrošnji C/Y=1
-Elastičnost potrošnje za dohodak = granična sklonost potrošnji / prosječna sklonost potrošnji = 1/1 = 1
-Investicije I nema
-Štednja S nema
II model sumarno
-2. MODEL makroekonomski model sa osobnom potrošnjom i investicijama
Y = C + I
-C=α+ β*Y
-Y=C+S
- I=S
-Granična sklonost potrošnji β
-Prosječna sklonost potrošnji Y/C
-Elastičnost potrošnje za dohodak = granična sklonost potrošnji / prosječna sklonost potrošnji
-Štednja S = Y-C
II model sumarno
-Granična sklonost štednji (1- β)
-Prosječna sklonost štednji S/Y
-Elastičnost štednje na dohodak = granična sklonost štednji / prosječna sklonost štednji
-MULTIPLIKATOR = 1/(1- β)ovaj multiplikator pokazuje kako jedinično
povećanje investicija utiče na povećanje (ili smanjenje) domaćeg proizvoda.
Model
-Y=C+I
-C=α+β*Y
-Egzogene-zadane varijable su I, α i β
-Endogena varijable su Y i C
-Izvori:
*Dipl.rad „Analiza štednje i determinanti štednje u izabranim članicama Europske unije“ studenta Vicka Mladinića.
*Dipl.rad „Potrošnja,štednja i investicije“,univerzitet u Rijeci.
*Wikipedia“Štednja“
is for Oruč Berina
“Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.”
Granična sklonost štednji
Promjena u štednji (S) podijeljena sa promjenom u raspoloživom dohotku (Y) naziva se granična sklonost štednji (marginal propensity to save - MPS). Granična sklonost štednji (MPS) pokazuje odnos između promjene štednje i promjene raspoloživog dohotka. Ona pokazuje kako će se mijenjati štednja ako se raspoloživi dohodak poveća za jednu jedinicu. Granična sklonost štednji određuje nagib krivulje štednje. Na primjer, ako kućanstvo zarađuje jedan dodatni dolar, a granična sklonost za štednju je 0,35 centi, zatim od tog dolara, kućanstvo će potrošiti 65 centi i uštedjeti 35 centi. MPS igra središnju ulogu u Keynesovoj ekonomiji jer izjednačava odnos štednje i dohotka.
MPS se može izračunati kao promjena u štednji podijeljena s promjenom dohotka.
- Full access to our public library
- Save favorite books
- Interact with authors
- < BEGINNING
- END >
-
DOWNLOAD
-
LIKE(4)
-
COMMENT()
-
SHARE
-
SAVE
-
BUY THIS BOOK
(from $31.19+) -
BUY THIS BOOK
(from $31.19+) - DOWNLOAD
- LIKE (4)
- COMMENT ()
- SHARE
- SAVE
- Report
-
BUY
-
LIKE(4)
-
COMMENT()
-
SHARE
- Excessive Violence
- Harassment
- Offensive Pictures
- Spelling & Grammar Errors
- Unfinished
- Other Problem
COMMENTS
Click 'X' to report any negative comments. Thanks!